Moj internet dnevnik
svaštara
Blog - travanj 2008
ponedjeljak, travanj 28, 2008

    U pauzi isčekivanja mojeg farmerskog podmlatka, malo skitam kod susjeda ne bi li pronašla kakvu novu ideju za budućnost. Prvi koraci mi baš i nisu nešto plodonosni, sve ono što smo mi imali oni imaju i sada. A mi? Mi smo valjda mislili da nam više neće trebati sve te cipele, torbice i ostale obleke, a kamo li nekakva hrana... Tako smo pogasili naše tvorničke dimljake, zatravnili brazde, spremili šivaće igle, a tko mora neka radi... Mi će mo sve to uvesti.
  A, što se tiče naših prelijepih kulturnih i inih spomenika, to bi smo svijtu i pokaazali, ali na žalost našeg Miljenka i Dobrilu nije opisao Shakespeare, pa tako nemamo horde bezglavih turista, već samo po kojega putnika namjernika.
  Ako vas slučajno put nanese pogledajte ...
  Sada ću vas malo provesti kroz Veronu da vidite kako to tamo izgleda kada se dvoje vole, a onda igrom sudbine stradaju.
 
Spomenik Julije



 
Ovo rade svi za sreću, i ako možda muškići sa više gušta

Rijeke turista čekaju na red da vide unutrašnjost kuće, zagrle Juliju, i da i sami nabace koji uzdah za svoje nesretne ljubavi, gledajući u balkon gdje su Romeo i julija šaputali i krali trnutke sreće.

Bazilika (mjesto tajnoga vjenčanja) San Zeno Maggiore
                                  
Sada malo o gradu Veroni

Danteov spomenik ponosno stoji u društvu pjesnika kojima su u čast izlivene bisti napovršini zgrade.
 


Trg Erbe sa zaštitnikom Zenonom, tornjem i zvonom koje je pozivalo





amfiteatar u  kom se mogu danas čuti i operne arije i neke druge kostimirane predstave, nekada je primala i do 22000 gledatelja.

Dio zamka castelVecchio, danas muzej umjetnosti

Rijeka Adige sa puno mostova koji povezuju ljevu i desnu obalu
  Nadam se da su se neki podsjetili, a neki poželjeli vidjeti i ovaj grad. Lijepo je vidjeti sve te druge gradove i njihove posebnosti, i znati da mi to sve imamo ljepše, prirodnije samo bez tako velikih lobista ostajemo ne otkriveni. Čudimo se kada stranci nešto spočitavaju izmišljaju, kao prave se važni ništa im kod nas baš i nije, ali vjerujte mi na riječ, mi smo zakon za sve.






remmy @ 12:45 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 9, 2008


 Proljeće je predivno godišnje doba o kome bi se, i svakom danu mogla napisati povjest. Zašto povjest? Zato što buđenje prirode donosi neponovljive trenutke. Upravo jedan takav mi se događa ovih dana.
 Trenutak je za pamćenje, za razmišljanje... Evo kako to radi priroda... Neki dan su golubovi ' poludjeli', tj. jedan mladi bračni par navalio na moj posjed. Tjerala sam ih da idu svojim putem, ali oni niti makac. I ja se odlučih pokoriti toj želji mladenaca. Danima su sakupljali i donosili grančice savijali gnijezdo i odlazili. 
  Jednoga dana sam pogledala što se događa na toj mojoj novonastaloj farmi, već onako zaboravljenoj, misleći da su odselili. No, iznenadih se. Ugledah jedno maleno bijelo jajašce i tako sam  se obradovala tom malom eliptičnom oblutku.





  Začudila sam se što se mladenci ne nastaniše, ali s vremena na vrijeme svrate. I tako prođe par dana, opet nekakav metež i sada vam je jasno stiglo je i drugo maleno bjelo jajašce.



 Kako se kaže slika govori više od riječi. Trebamo samo sačekati dan rađanja tih maih stvorenja i pokloniti se čudu prirode.
  Nadam se da ćete zajedno sa mnom svjedočiti ovom sretnom događaju.


 

remmy @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare