Moj internet dnevnik
svaštara
Blog - lipanj 2008
ponedjeljak, lipanj 30, 2008

                                                 
Bilo je to 1991, mjesec srpanj, vrućine... 
 I ja sam  hladila svoju cjenjenu u dubinama  selačkoga mora, pored mene su prolazili muškarčine sa svojim golim pivskim trbusima, hladeći se pivom, zazivajući neke  crne dane, nutkajući se cigaretama, govoreći : Zapali jednu ustašku. 
  Iz radija su svako malo odzvanjale vjesti o gradu koji je krvario, gdje su muškarci ostali braniti svoje i tuđe domove, oni nisu pušili te cigare, oni su popušili vjerujući da će se ti hrabri pušači pridružiti pušenju naših domaćih, onih savijenih od čaja, lišća ili ostalih prigodnih trava za tu ugodu. Mi poneki znademo, i ako smo ženskog roda, da nisu tada, imali duhana.
 Nedugo zatim sam se našla u jednom hotelu, pored jednog hotela u kom su bili prognanici, kroz taj dio 'Crikve' su se tada još vozili automobili i to punim gasom, nekim slučajem je dijete izletjelo iz toga hotelela pred automobil, nastala je škripa kočnica, panika, strah... I opet nećete vjerovati, jedan nadobudni, dobro odjeveni gospodin poče psovati: Stoko jedna što ste tu došli, što tu radite, i još toga sijaset je izgovorio što nisam zapamtila jer sam bila preuzrujana i zapanjena, što od skoro stradanja djeteta što od sablazni da taj gospodin ne zna zašto su tu prognanici. 
  Nadam se da ti sudionici moje priče danas ne primaju povlaštene mirovine, bojim se da nisu možda naknadno saznali da su bili sudionici, pa zaslužili posebne privilegije. 
  Sva ta moja sjećanja su se danas ponovno pokrenula slušajući vukovarske žitelje za ponovni svoj opstanak i ponovno neravnopravnu borbu za svoja vlasništva, za svoje dostojanstvo.
   Naime, Vukovarci sve do danas nisu imali pravo na okup stanova. Uz teške borbe, kao za slobodu, konačno su to ostvarili, ali po velikim otkupnim cijenama, koje nije plaćao niti jedan grad u nas. Osim tih nemilosti ti ljudi nemaju pravo na naslijeđe imovine svojih najmilih, jer kako je prikazano odmah im se oduzima njihov, jadnički pripadajući dio. Po nosiocu 35m2, a svaki slijedeći član 10m2, a ljudi su imali i po više stambenih objekata na koja nemaju prava. 
  Sve bi to bilo u redu, rekli bi smo pa bio je rat. Da zar samo njima. A pri tom se djele zemljišta i stanovi drugim doseljenicima sa svih strana, ne pitajući ih što su ostavili u svojim državama.  
   I danas stoji grad, kako kažu pjesnici i skladatelji, i dalje stoji sa svim tim svojim brigama, a drugi puše te njihove cigare udarajući se u prsa kako su veliki, ali nisu svjesni čega...
 Danas kao i juče slušam, gledam patnje ljudi u tom gradu gradu svih mogućih emocija. I dans sam tužna kao i prije te 91g, možda i više jer tada je bilo nade u neko bolje sutra...






remmy @ 16:58 |Isključeno | Komentari: 0
petak, lipanj 27, 2008
 Kao da je jučer bila Nova, snijeg zima...

Kao daj je jučer bio moj zadivljen pogled na prve vjesnike proljeća...


 Danas već zakoračih u prve tople, ljetne valove, a da toga nisam niti potpuno svjesna. Nekako mi to prohujalo tako brzo. Smjenjivali su se svi moguće vremenski uvjeti, tjedni trčanja putovanja, obveza...
  Okrenuh se i shvatih prevalih pola godine. 

Sada mi je stvarno vrijeme da nađem dobru hladovinu, dobru knjigu i naravno mirnu luku .



remmy @ 17:14 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 19, 2008
  Danas su dodjeljene 'Nagrade Vladimir Nazor' za najbolja umjetnička ostvarenja za film, književnost, kazališnu , likovnu i primjenjenu umjetnos, arhitekture i urbanizma te glazbe.
   Te su nagrade dobili naši veliki stvaraoci prijašnjih godina, a danas su im se pridružili i ovi:  Vladimir  za životno djelo na području književnosti dobio je književnik Nedjeljko Fabrio, na području glazbe baletni prvak Damir Novak, likovne i primijenjene umjetnosti akademski kipar Dušan Džamonja, na području filmske umjetnosti skladatelj Arsen Dedić, kazališne umjetnosti redatelj Georgij Paro te arhitekture i urbanizma arhitekt Ante Vulin.  
  Ova današnja dodjela me dirnula zato što me vratila u moje srednjoškolske dane. Da pojasnim moje ganuće, neke davne x godine bila sam srednjoškolka, prilično marljiva i za nagradu sam dobila knjigu pjesama Vladimira Nazora.  
  Tu je još jedan velikan koji me prati kroz moje odrastanje, koji me razveseljuje,  koji mi govori da je sve moguće i kada to nije i podsjeća na sve sfere moga života, bilo filmom, stihom ili glazbom.
                                               
PJESMA NARODA HRVATSKOGA (1902.)
(Izbor)


Sni prošlosti
1. [Ja vidjeh velje mnoštvo sa sjevera put juga]
2. [I gledah: preko mora krilata zv’jer se krade.]
3. [I kada ono stane za dugim tvrdim snom,]
4. [Gledo sam, gdje se naše talŕsT mrtvo more.]
Sni sadašnjosti
1. [Ja vidjeh kuću, što se sva mrvi u komade,]
2. [I gledah kako u dan nesloge, straha i gnjeva]
3. [Pokaza tad se meni na dugu morskom žalu]
4. [A b’jela zgrada stoji u kraju lijepome]
Sni budućnosti
1. [Ja vidjeh, kako orač po kršu i po trnju]
2. [Čitavi jedan narod već ustaje. Grad zida]
3. [Rob se je uspravio i digo k nebu ruke,]

LIRIKA (1910.)
(Izbor)
wikipedija
                                              



                                                                        Arsen Dedić



Balada o prolaznosti


Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari,
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom
govoreć doviđenja.




 




remmy @ 14:00 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 18, 2008
tko te ne bi volio... glase stihovi pjesme.
 
  Ako mislite da sam opet u Beču, odmah da vam kažem nisam. Ovo vam je ravna Slavonija sa tragovima Austrije, Turske, Rima i svih velikih kultura. 
  Zatekla sam se u ovom lijepom glavnom gradu Osijeku, na njihovoj novo otvorenoj tržnici starina u nadaleko poznatoj 'Tvrđi', kako je osječani zovu. 
 To je utvrda iz doba oslobođenja od turske vlasti 18 st. Austrijske  vojne vlasti izgradile su ovu utvrdu, tada se trg zvao 'Vinski trg', jer se dopremalo vino iz obližnje Baranje i prodavalo vojnicima.
 
Spoj staroga i novoga

Zadubljen u ove razne stvari prošloga vremena i ambijentom u kome se nalaziš, naprosto zaboraviš u kom si stoljeću

Naravno, kako bi to bilo da se ne podsjetimo stvari s koima su se uljepšavale i sladile dame 

Kuće koje su još u svom izvornom obliku gradnje sa pratećim kolnikom, za današnje prilike nestvarne

Ima tu i malo stvarnosti tj. današnjega ugođaja, tek da se vidi razlika, most preko rijeke drave, slavonskoga mora, u kom se žitelji ravnice osvježavaju uz pripadajuću 'kopiku'

Na izlasku iz toga prekrasnoga grada muzeja, grada pršlosti, sadašnjosti i budućnosti, stoji mala crkvica sv. Roka u kojoj možete zahvaliti svim Svetima što vas je naveo put u taj raj

Ovo je samo jedan mali dio toga gradića trebao bi mi prostor još za tuce blogova da stavim sve ljepote toga grada. nabrojat ću samo neke: Ktedrala, crkve, evropska avenija(secesija), desna obala, donji grad. Samo u tvrđi možete proboraviti cijeli dan i diviti se svima ulicama koje i danas nose imena starih zanata i drugih namjena.
  Što da vam kažem dođite i uživajte... 





remmy @ 10:30 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, lipanj 13, 2008

                            

Sveti Ante 





AKO TRAŽIŠ ČUDESA

Ako tražiš čudesa, moli se svetom Anti,
Njem su od nebesa čuda dari dati
On ozdravlja bolesne, a mrtve uskrisuje;
Vraga, gubu odgoni i nevolje svake.
More od njeg strahuje, a verige pucaju.
Uda stvari propale - stari, i mladi primaju.
On ozdravlja bolesne, a mrtve uskrisuje;
Vraga, gubu odgoni i nevolje svake.
Isčeznu pogibelje, a nevolje nestaje
Kažu koji primaju, za sve Padovanci.
On ozdravlja bolesne, a mrtve uskrisuje;
Vraga, gubu odgoni i nevolje svake.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu
On ozdravlja bolesne, a mrtve uskrisuje;
Vraga, gubu odgoni i nevolje svake.
župa S. Jeronim Chicago


remmy @ 00:28 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, lipanj 5, 2008
 

 Često se dogodi da ne znamo što bi radili, čitali ili na bilo koji način ispunili prazninu. Meni ideje dolaze na razne načine, obično asocijacijom na nešto trenutačno viđeno, 'ukradenom ideom', ili nekakvim drugim klikom. 
  Ovaj put mi je zvijezda vodilja bila pročitana knjiga G. Sand i njena ispovjest o poznanstvu s Balzacom o tom sam već pisala. O svakoj poznatoj ličnosti možemo pročitati na razne načine i ponešto saznati o njoj, ali kada netko kaže da je živio s tom osobom to onda, već, dobiva sasvim drugu dimenziju. 
   Tako je mene zaintrigiralo da ponovno u ruke uzmem Balzaca i doživim njegova djela na neki novi način. 
   Balzac je rođen u Francuskoj, mjestu Toursu 20 svibnja 1799g. djela je pisao pod pseudonimom Lord  R'Hoone , Horace de Saint- Aubin, imao je suprugu Ewelinu Hansku. Pisac je koji je pisao na granici između romantizma i nadolazećeg realizma što daje njegovim djelima dozu čitljivosti. 
   Otac Goriot ili čiča Goriot je inačica Shakespearovoga  'Kralja lira', koji je nama poznatiji i putem kazališnih djela.  
   Priča je to o bolesti tadašnjega buržoaskog društva poslije 'Francuske revolucije.  O siromašnom mladiću koji želi postići nešto više u životu,  i o  ocu koji ima  dvije kćeri za koje se žrtvuje i daje sve da bi  ih usrećio.  One kada uspiju u životu zaborave sav očev trud, čak ga se i stide. 
  Da ja sada ne bih tu prepričavala priču svoim riječima bolje vi koji ste zainteresirani pročitajte tu lijepu knjižicu.


  
  
 

 




  Za one koji nisu baš za realiste, a treba im duhovne snage i malo humora predlažem da pročitamo zajedno 'Jedi, moli, voli', od Elizabeth Gilbert. Kažu da je postala ženska Biblija.


 






remmy @ 14:29 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 2, 2008




                                               
 Hvala vam svima na podršci i lijepim željama. Hrabro malim koracima se stiže do cilja.
Puno vas volim,
Remmy
 



remmy @ 12:29 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 1, 2008


 Vrijeme je čudnovata stvar, niti ne primjetimo kako brzo 'leti'... Tako to bi i sa mojim ptićima, došli su tako iznenada, a još brže odletješe. Tako se desilo da ih nisam stigla niti pofotkati, čekala sam da malo odrastu, da budu onako malo  šesniji, ali , avaj, vrijeme me prevarilo i oni dletješe.
 Ništa zato, bit će njih još.
 Ako mislite da je to odrastanje bilo tako jednostavno, odmah da vam kažem, varate se. Bilo je tu raznih peripetluka, čak veliki borbeni okršaji.
  Ne biste vjerovali, onaj muški bećar, onaj 'tičiji zavodnik, besramnik, i ne znam kako bih ga još nazvala, a da ostanem fina... On je našao ljubavnicu, i kako to biva, mlađu namigušu. Besramnik je počeo tjerati ovu jadnicu što je izlegla 'tiće'. Čak je i ova mlađahna namiguša dolazila i tjerala je siroticu sa gnijezda. Tako da smo svi morali svim svojim snagama priskakti ptici majci u obranu njezinog novorođenog podmlatka.
   Za utjehu svima koji su osjetili te nemile nepodopštine, ne događa se to samo nama ljudima već i ostalim živim bićima, tj. ptićima.
   Na kraju ove moje priče, ipak, je sve završilo sretno.
  Tići su odletjeli...



 

remmy @ 16:01 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare



remmy @ 15:54 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare