Moj internet dnevnik
svaštara
Blog - kolovoz 2007
ponedjeljak, kolovoz 27, 2007
Mislila sam napisati nešto drugo, ali sam čula vjest  i moram komentirati. Naime, kažu mi ,na plaži se čita A. Tomić  i  vrišti se od smijeha. Pitam se:  Koliko ljudi čita moj blog , jesam li im inspiracija za osmjeh i napisanu, pročitanu riječ. I bi mi milo, naravno, ako je tako. 
Samo, da ne pišem stalno, ali, sada me muče veće brige u svezi glede, te informacije. Pa mislim,  što ako ti od mene spominjani ljudi počmu dobivati tešku lovu, njima nekako i mogu naplatiti, ali što ću sa onim pokojnicima, kako s njima sklopiti račune.  Gos. Kafka ili ... Oprosti mi Bože. Mir njima i spokoj vječni. 
Ovo ne znači da više ne ću čitati hoću, hoću i dalje ću prenositi lijepe tuđe, a i moje misli.



       Htjedoh napisati samo pzdrav 
       Tebi ljeto moje drago!
Bilo si čekano, čekano 
i dočekano 
Sada si 
tako brzo nestalo.

Uz sve tvoje 
dane bila sam
voljena 
i voljela sam.

I opet ću
VO ljeti, voljeti.
I biti voljena.

Samo Ti dođi...

I opet Te 
čekam, čekam.
remmy @ 14:50 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, kolovoz 17, 2007

 Prvo da pozdravim upadače! Čovjek se uči dok je živ i opet glup umre, tako kažu.

Obećala sam nastavak. Pa ću pokušati sakupiti i ostale dojmove, i ako me 'nosta' još pere. Da krenem, I, uvijek se moram nadovezati, ono o knjigama. Stalno hoću prkositi prirodi i uvjeriti se da je sve slučajno, ali kako vidiš niti ovaj put nije. Naime, Već duže vrijeme čitam knjige do nekih određenih stranica. Jednostavno krenem i više ne mogu, nekako mi postanu pre teške (znaš onu, 'što je pjesnik htio reći). Kad Raskljnikov ubije babu i ništa, ili Austinicina Elinor nikako do ljubavi, jedino pročitah Kafkin?  'Dvorac', jer su rekli da nije dovršen. Tako ove godine na godišnji ponesoh J. Matanović 'Zašto sam vas lagala'. Nisam uspjela sve pročitati, ali, kako vidiš naslov mi je sve rekao što me čeka na godišnem. Pa ti sada reci da nije sve namjerno iliti slučajno. Sada se ni ne usudim dalje čitati. Kako sam već rekla od silnih 'dobrodošlica',  jedno dvadesetak minuta dobrog hoda stigosmo i do plaže. Kako su vrijedni primorci sve obnavljali za dobrobit turista, tako osta sve bez hlada. A kao ja ne idem na more da se reš pečem, nego malo proplivam i opustm se i nešto pročitam. Potražim hladovinu, to mi je i uvjet za odabir plaže,  (što bih ja na Bahamima iliti sličnim destama). I tako pronađosmo zgodno mirno mjesto pored kućice i 'Toča' fino ispod mladog novozasđenog stabalca. Raširismo svoje knjigice i ostale drangulije prijeko potrebne za opuštanje, razvukosmo se po ručnicima po trbuške i započesmo prva slova, kad ono PLJUS, TRAS. Pogledamo se, ne možemo vjerovati, mi mokre mokrijane po ovim našim vrućim tjelima. Gospoda iz dotičnog kuće  bijesni na furešte, koji su se na državnoj plaži, igrom slučaja pored njihove kuće, usudili potražiti hlad. Pa šmrk u ruke i rastjeraj ih, naravno njima je love svima preko glave, pa nećemo raditi valjda do vjeka. Jer ne znam tko je ono napisao  'Pošaljite lovu, a vi ne trebate dolaziti'. Ali, ima Boga počeo Bogo drmati brda i doline tj. more, pa, možda neki i shvate da ništa nije vječno. Jer bili su i kraljevi i banovi pa ih više nema...  A   sada o fureštima, ono o ležaljkama, ulasku u more i još puno lipi stvari, mogla bih ovako do Božića ili drugog paklovanja (čitaj ljetovanja). Ljudi moji pa zar sve moramo uprskati, zar ta lijepa slika ne može ostati slika. Kada pogledaš riva (plaža)  ko' bombončić, stalno ali, morao se tu ugurati i kaf', pa kada je kaf hajdemo nagurati i ležaljke, pa kada su ležaljke hajdemo ugasiti špine, da ljude ne daj Bože ne pošprica malo vode, jer furešti moraju sidit baš tu ispred ulaza da ne daj bože ne bi malo prošetali, i ne daj bože izgubili koju kilicu. A ulaz još ljepši, kada se zakorači na koju skalu ne daj Bože iMarijo da bi se netko pomakao. Svi se lijepo gnjure špricaju, tata drži mamu mama dječicu, a sve to fino moš raditi na sjedećki na stubama. Tko mora u more neka ide okolo po litici što mu oni mogu kada nisu prvi zauzeli mjesto i fino donijeli svoje čamčiće, dušeci i parkirali tik na ulaz.. E stari moj nisam ti ja neko zanovjetalo, samo se stalno ČUDOM ČUDIM. Znadem onu promjeni sebe, a ne svijet. Kunem ti se pokušat ću, kada mi dođeš u goste, a dolaze često i kod nas ima raznih znamenitosti ili iz srceparateljnih razloga, slike ću ispod namazti s onim znaš što vonja, sjest ću na ulaz, a ti prođi kako znadeš, polit ću te onim iz septičke da zapamtiš gdje si bio. Ma smislit ću ja još pono toga. MJENAJ SEBE, A NE SVIJET. Vidimo se do godine! 
Znam dugujem ti onu o javnom prijevozu Slavonija do mora.
remmy @ 13:07 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 1, 2007
Evo me nakon dužeg vremena da ti se pojadam. Bilo je to u jednoj zemlji na balkanu, misliš umrli su istom smrću u istom danu, ali nisu umrli. Sve ostalo mi se dogodilo kao mnogima. Eto 'padneš' na dobru stranicu i lijepe slike. Pomisliš evo pismeni, svjetski,  ljudi pa te neće zaribati, ali stigneš na vrh brda, kao neki orao, i nemreš vjerovati gdje si. Pitaš se bez glasa događa li se to meni?, Sanjam li, a glas ne izlazi. Raspakivamo se iza gotovo zalupljenih vrata od poslovne slovenke, osjetimo se prevareni, ali ne reagiramo, kao zombiji ili ono što kažu da zmija začara. Jedino mi se po glavi vrti knjiga našega dragoga A. Tomića "Građanin pokorni" uz koju sam prošle godine ljetovala i vrištali smo i smijali se do suza na Lovranskoj plaži. Ljudi su nas u čudu gledali, ali Antine riječi su bile jače od pristojnosti, jer što je god opisao u toj knjizi nama se isto dogodilo. Naravno po pitanju ljetovanja. Tu godinu smo preživjeli uz Antu sretni da nismo usamljeni slučaj, ili nedaj bože neki nastranjaci. Da pojasnim, mi se pokušamo potužiti dotičnim vlasnicima, na odgovor toje tako. Krenemo dalje u akciju odemo do turističkog za koji se više ne zna koji je, još manje čiji je, dobijemo odgovor : Obratite se na tu i tu službu. Obratimo se i na tu i tu službu, a oni ti kažu: obrati se..., ili pošalji pismeni odgovor. Zamisli pošalji pismeni odgovor, a ti nemaš niti jastuka, ni ručnika, tv. ima samo kutija koja ne funkcionira, kroz prozore se ne vidi od prljavštine, paučine posvuda, SA ČIME LJUDI MOJI I KAKO DA POŠALJEM PISMENO IZVJEŠĆE PA DO POŠTE MI JE KILOMETAR UZ I NIZ LITICU, a ja sam došla na godišnji i to javnim prijevozom da se  ne maltretiram s osobnim automobilom i naplatnim kućicam. A joj... Kao što rekoh došla sam na godišnji, slatke moje muke po Mati, i drugim imenima... Mislim svaki put, svaki godišnji napredovali smo ovo su priče iz nas uredno plaćam sve dađžbine, red je da odmorim malo svoju napaćenu dušu, ali avaj... Prošle godine kako rekoh utješi me gos.Tomić, ove Denis Latin s Latinicom "Prevareni turisti", na kompu nađoh forum o putovanjima ljudi imali u Selcu iste muke kao ja. 
 Sada da ti ispričam i o javnom prijevozu, da li ti je poznato da Slavonci na more i dalje mogu putovati samo noću!? E da ti je znati tek tu šaradu. Sada nemam vremena javim se u neko dogledno vrijeme kada ispišem sve te žalbe i molbe, jedino me tješi što ostaje na papiru i ne ide u vjetar. Inače ništa od toga bar za sada ...
 
remmy @ 09:55 |Komentiraj | Komentari: 0