Moj internet dnevnik
svaštara
Blog
petak, prosinac 12, 2008

 

 



  Trinaestoga prosinca je dan svete Lucije. Zaštitinice vida, krojača i kovača Lucija je zaštitnica ratara, slijepaca (tjelesnih i duhovnih), lađara, staklara, krojača, pisara i vratara. Zazivaju je djevojke koje se žele popraviti. . Njezino ime u prijevodu s latinskoga znači "svijetla", pa se to tumači tako da ona na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći.
 
  To je ujedno i zadnji dan za sijanje pšenice, kako bi saznali kakva će nam biti godina. Ako pšenica bude gusta i lijepa znači da se možemo radovati slijedećoj godini.
                                   
  Na taj dan se predviđa vrijeme za cijelo ljeto jer je do Božća 12 dana koliko je mjeseci u godini. Isto tako su bili zbranjeni svi radovi na taj dan u kome se vrši probadanje, bušenje ili bodenje. Djeca su se darivala na dan Svete Lucije. Pripisivali su joj posebnu moci, tako da se i danas štuju razni obicaji
  U nekim su područjima na Sv. Luciju djevojke za udaju postile, uvjerene da će se udati za mladića kojega sanjaju. Na  Sv. Luciju započinjala se i izrada tradicijskog božićnog nakita. Izrađivao se od papira, slame i plodova, prvobitno za ukrašavanje izvornoga božićnog ukrasa od zelenila, suhoga cvijeća, plodova, a služilo je i za ukrašavanje Božićnih jelki.
  Naj rasprostranjenije je bilo gatanje o udaji. Toga su dana neudane djevojke na jedanaest papirića ispisale imena mladića za udaju, a dvanaesti su ostavile prazan. Svakog su dana po jedan neotvoreni papirić bacale u vatru. Zadnji su papirić na Božić odmotale, pa ako je bio prazan, znale su da se neće udati, a ako je na njemu bilo ime, sljedeće će se godine udati baš za tog toga  mladica.     
                                            
Djeca se na dan svete Lucije igraju svjetlom, noseći ga od prozora do prozora, da bi svojom dobrotom, jednostavnošću, omekšali naša srca i omogućili radost i svjetlo na našim licima. Djeca su već sama svjetlo, toplina, nježnost, nevinost i život.  
                         
  Živjela je u 4st.na Siciliji za vrijeme vladanja Dioklecijana. Imala je bolesnu majku za koju je molila Sv. Agatu da joj pomogne.  No, ona joj je rekla da će uskoro biti pogubljena. Pošto je bila bogata, došavši kući sve je rasprodala, a zaručnik je bjesan zbog toga čina prijavio Dioklecijanu da je kršćanka.
                                                                                                                                                                                     
 Po tadašnjim zakonima bila je kao takva vrlo opasna. S  toga je zatvore u tamnicu gdje su je podvrgli raznim mučenjima. Lucija je bila odvažna i na uvrede je odgovarala "Kad čisto živim, tijelo je moje stan Duha Svetoga". Bijesan Dioklecijan zgrozio se i rekao da će je otpremiti u kuću bludnica da joj bude oskvrnavljena čistoća i onda će te ostaviti tvoj Duh Sveti". A mudra je djevica odgovorila "Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu.
U Istri postoji legenda da je 
 
Sveta Lucija hodajući svijetom došla do stijene na rubu sela Skitace. Umorna je sjela na stijenu gdje je i zaspala. Kada se probudila iduce jutro opazila je kraj sebe tek nastali izvor na kome je umila svoje oči. Od tada taj izvor neprestano tece a vjernici su uzimali tu vodu i milovali svoje oci, pogotovo oni koji su bili slabovidni.
  Druga legenda govori da je Sveta Lucija hodajući svijetom jednog dana došla na vrh »Brdo« na rubu sela Skitaca i kada je vidjela predivan pogled sa koga se vidi čitavi Kvarnerski zaljev i Venecija u daljini, da se od milosti rasplakala. Kako su suze klizile sa njenog lica tako je u zemlji nastao potok- izvor iz kojeg voda teče već stoljećima. 
Od tada taj izvor neprestano te
če a vjernici  uzimaju vodu i umivaju svoje oči, pogotovo oni koji su slabovidni.
 
Svjetlanama i Lucijama želim sretan imendan .
 
remmy @ 12:25 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare