Moj internet dnevnik
svaštara
Blog
petak, kolovoz 17, 2007

 Prvo da pozdravim upadače! Čovjek se uči dok je živ i opet glup umre, tako kažu.

Obećala sam nastavak. Pa ću pokušati sakupiti i ostale dojmove, i ako me 'nosta' još pere. Da krenem, I, uvijek se moram nadovezati, ono o knjigama. Stalno hoću prkositi prirodi i uvjeriti se da je sve slučajno, ali kako vidiš niti ovaj put nije. Naime, Već duže vrijeme čitam knjige do nekih određenih stranica. Jednostavno krenem i više ne mogu, nekako mi postanu pre teške (znaš onu, 'što je pjesnik htio reći). Kad Raskljnikov ubije babu i ništa, ili Austinicina Elinor nikako do ljubavi, jedino pročitah Kafkin?  'Dvorac', jer su rekli da nije dovršen. Tako ove godine na godišnji ponesoh J. Matanović 'Zašto sam vas lagala'. Nisam uspjela sve pročitati, ali, kako vidiš naslov mi je sve rekao što me čeka na godišnem. Pa ti sada reci da nije sve namjerno iliti slučajno. Sada se ni ne usudim dalje čitati. Kako sam već rekla od silnih 'dobrodošlica',  jedno dvadesetak minuta dobrog hoda stigosmo i do plaže. Kako su vrijedni primorci sve obnavljali za dobrobit turista, tako osta sve bez hlada. A kao ja ne idem na more da se reš pečem, nego malo proplivam i opustm se i nešto pročitam. Potražim hladovinu, to mi je i uvjet za odabir plaže,  (što bih ja na Bahamima iliti sličnim destama). I tako pronađosmo zgodno mirno mjesto pored kućice i 'Toča' fino ispod mladog novozasđenog stabalca. Raširismo svoje knjigice i ostale drangulije prijeko potrebne za opuštanje, razvukosmo se po ručnicima po trbuške i započesmo prva slova, kad ono PLJUS, TRAS. Pogledamo se, ne možemo vjerovati, mi mokre mokrijane po ovim našim vrućim tjelima. Gospoda iz dotičnog kuće  bijesni na furešte, koji su se na državnoj plaži, igrom slučaja pored njihove kuće, usudili potražiti hlad. Pa šmrk u ruke i rastjeraj ih, naravno njima je love svima preko glave, pa nećemo raditi valjda do vjeka. Jer ne znam tko je ono napisao  'Pošaljite lovu, a vi ne trebate dolaziti'. Ali, ima Boga počeo Bogo drmati brda i doline tj. more, pa, možda neki i shvate da ništa nije vječno. Jer bili su i kraljevi i banovi pa ih više nema...  A   sada o fureštima, ono o ležaljkama, ulasku u more i još puno lipi stvari, mogla bih ovako do Božića ili drugog paklovanja (čitaj ljetovanja). Ljudi moji pa zar sve moramo uprskati, zar ta lijepa slika ne može ostati slika. Kada pogledaš riva (plaža)  ko' bombončić, stalno ali, morao se tu ugurati i kaf', pa kada je kaf hajdemo nagurati i ležaljke, pa kada su ležaljke hajdemo ugasiti špine, da ljude ne daj Bože ne pošprica malo vode, jer furešti moraju sidit baš tu ispred ulaza da ne daj bože ne bi malo prošetali, i ne daj bože izgubili koju kilicu. A ulaz još ljepši, kada se zakorači na koju skalu ne daj Bože iMarijo da bi se netko pomakao. Svi se lijepo gnjure špricaju, tata drži mamu mama dječicu, a sve to fino moš raditi na sjedećki na stubama. Tko mora u more neka ide okolo po litici što mu oni mogu kada nisu prvi zauzeli mjesto i fino donijeli svoje čamčiće, dušeci i parkirali tik na ulaz.. E stari moj nisam ti ja neko zanovjetalo, samo se stalno ČUDOM ČUDIM. Znadem onu promjeni sebe, a ne svijet. Kunem ti se pokušat ću, kada mi dođeš u goste, a dolaze često i kod nas ima raznih znamenitosti ili iz srceparateljnih razloga, slike ću ispod namazti s onim znaš što vonja, sjest ću na ulaz, a ti prođi kako znadeš, polit ću te onim iz septičke da zapamtiš gdje si bio. Ma smislit ću ja još pono toga. MJENAJ SEBE, A NE SVIJET. Vidimo se do godine! 
Znam dugujem ti onu o javnom prijevozu Slavonija do mora.
remmy @ 13:07 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare